Bidermajer – stil za sva vremena

Blog 19. maj 2020.

Stilsko razdoblje građanskog ambijenta koje se istorijski poklapa sa vremenom između neoklasicizma i romantizma u prvoj polovini 19. veka, a koje se najviše odrazilo na dizajn enterijera, poznato je kao bidermajer. Naziv je nastao po imenima dva izmišljena satirična lika  – gospodi Biderman i Bumenmajer iz minhenskog časopisa Fliegende Blätter. Formiran je prvenstveno na nemačkom govornom području u Srednjoj Evropi, u razdoblju ekonomskog osiromašenja, ubrzo postavši sinonim za estetiku buržoazije. Bio je zastupljen i na našem podneblju, pre svega u Vojvodini, koja je u 19. veku bila u sastavu Austrougarskog carstva, odakle su modni trendovi iz zapadne Evrope stizali u prestonicu Srbije – Beograd, nalazeći, doduše sporo, svoj put ka unutrašnjosti.

Mesto spokoja

U periodu bidermajera dom postaje centralno mesto sigurnosti i spokoja; posebna pažnja posvećuje se njegovom uređenju i izradi nameštaja. Odsustvo luksuza i raskoši, nadomestila je prijatna, topla, intimna i ugodna atmosfera porodičnog okrilja, mesta za razgovor, druženje i muziciranje u časovima dokolice. Prostorna ograničenja zahtevala su i mnogo smisleniju i racionalniju upotrebu nameštaja. Prostorije su bile manjih dimenzija nego u prethodnim epohama, ali zato svetle i prijatne, a nameštaj u njima, jednostavnih oblika i funkcionalno raspoređen. Stolovi se više ne prislanjaju uza zid, već se postavljaju u centar prostorije i okružuju stolicama, postajući mesto okupljanja porodice i prijatelja.

Jednostavnost i udobnost enterijera

Jednostavnost je vladala u obradi svih površina, od podova, plafona do zidova. Najčešća podna obloga je parket jednostavnog sloga. Tavanice su bile glatke i ravne, gotovo bez ukrasa, osim diskretnih profila po obodu i centralne rozete. Zidovi su svetlih boja, u kombinaciji bele, sivo-plave, sivo-zelene, sivo-smeđe, oživljeni tapetima, posebno onim sa prugama u dve boje ili cvetićima, vešto usklađenim sa materijalima tapaciranog nameštaja. Prozori su uokvireni laganim belim zavesama, dok su atmosferu topline upotpunjavale slike u jednostavnim ramovima, na kojima su bili portreti članova porodice, pejzaži i enterijeri.

Nameštaj buržoazije

Dizajn nameštaja zasnovan je na osnovnim geometrijskim oblicima – kvadratu, trouglu, krugu i elipsi, kombinovanih tako da čine skladnu celinu. U kratkom vremenskom periodu  bidermajer unosi takve novine u estetici i oblikovanju primenjene umetnosti koje će ga zauvek načiniti avangardom savremenog dizajna. Vidljiv je uticaj prethodnih stilova – ampire i directoare, ali je njihova raskoš i pompeznost, zamenjena geometrizacijom i jednostavnošću. Nameštaj je lišen suvišnih ukrasa, dok elegantne i fluidne konture u potpunosti dolaze do izražaja stvarajući  iznenađujuće moderan utisak. Udobnost, kvalitet izrade i materijala glavne su osobine nameštaja ovog perioda. Svedene, elegantne i izvijene forme sa diskretnom dekoracijom i danas izgledaju atraktivno. Tipični primeri nameštaja ovog stila su lake stolice i sofe, ljupke komode, pisaći stolovi, zastakljene vitrine i police za knjige. Često su upotrebljavana duboko ušivena dugmad na sedištima fotelja, trakice i čipke za pokrivanje spojeva na drvetu i tapacirungu. Korišćene su i razne vrste drveta, obično tamnije nijanse, sa inkrustracijama ćilibara i sedefa, primenjivana je kuvana koža i gvožđe.

Nameštaj koji čuva tajne

Oblik lire, često se javlja u vidu podupirača na manjim stolovima ili na naslonima stolica. Sfera je još jedan od geometrijskih oblika koji se primenjuje na nameštaju, bilo kao dekorativni element u vidu malih kugli najčešće crne boje, ili kao forma celog komada nameštaja. Među najsloženije, i najlepše komade bidermajer nameštaja spadaju stočići za ručni rad u obliku globusa ili polulopte. Jedan od originalnih bidermajer izuma jeste sekreter – pisaći sto, koji je  masivniji od ostalih delova nameštaja i ima reprezentativnu ulogu. Obično je četvrtastog oblika, ponekad sa trouglastim zabatom i stubovima na bočnim ivicama, u donjem delu  najčešće ima tri fijoke, dok srednji čini površina za pisanje koja se obara otkrivajući mnoštvo manjih fijoka i pregrada raspoređenih oko centralne niše, čiji raspored podseća na arhitektonsku fasadu. Unutrašnji deo je često raskošnije i detaljnije dekorisan od stroge spoljašnjosti, dok je među unutrašnjim pregradama skrivena jedna, ili više tajnih, nevidljivih, koje se otvaraju pomoću specijalnog mehanizma i u kojima se čuvaju posebno vredna dokumenta i dragocenosti koje treba da ostanu skrivena i dobro čuvana tajna njenog vlasnika.